Cirrhosis Hepatis
čet - 07.01.2010
Kako je snijeg nakratko izgubio bjelinu, a onda zasjao najjače ikad...
Smiješno je to kako je teško početi pisati blog poslije toliko vremena...prvo mi je trebalo 2 sata da se sjetim koja je ono lozinka, i jel s velikim ili malim slovima, ima li kakvih brojeva u sebi...sad kad sam napokon uspio probiti sam svoju šifru!!
Jeeeeeeeeeeeej mogu početi pisati..!!!!!!
No, prsti stoje..ne miču se...iako su napisali lijepu hrpicu postova..a toliko misli luta glavom..toliko se svega lijepog desilo u prošlih godinu dana..svadba, stan, degui, novi posao...pa, ovaj prekrasan snijeg, kojeg obožavam, evo pada već danima..mmm...
Ok, sad imam lozinku, imam teme...samo još da vidim jel ima kog od starosjedioca ovdje...i onda sam naletio na jedan stari blog..
Oni koji su ovdje duže vrijeme, znaju o kome se radi..meni je ovo bio zaista veliki šok..snijeg je nažalost posivio..pocrnio...iskreno, nisam mogao zaustaviti jecaj.."...kako je život kratak..."
Psiho,
žao mi je da nisam bio ovdje..nisam znao u kakvoj si bio borbi...neka te pokrije ova bjelina i mir nek te prati...hvala ti na svim lijepim riječima...pozdravi moju mamu tamo gore, i siguran sam da si pronašao i gore neki komp i da svojim uvijek jednostavnim i pozitivnim postovima uveseljavaš ekipu iz neke druge dimenzije...
Eto, nakon ovom kratkog napisa snijeg je još sjajniji, i ziher sam da je gore internet brži i jeftiniji, tako da sam siguran da uživaš!
G.
2 parova zacementiranih nogu:
Super je što si se sjetio lozinke :)))
A što se tiče Milana...već neko vrijeme razmišljam o klizanju na Velesajmu, mi, koji smo bili tada, ali i oni kojima je bar malo pomogao, a nisu ga imali priliku upoznati...sigurna sam da je takvih mnogo. Što misliš?
