Cirrhosis Hepatis

Kolika je vjerojatnost da u Hrvatskoj radite?

Prilična...

Kolika je vjerojatnost da u Hrvatskoj radite ono što želite?

Prilično mala...

Kolika je vjerojatnost da u Hrvatskoj radite ono što želite i da za to dobivate plaću?

Još malo manja...

Kolika je vjerojatnost da u Hrvatskoj radite ono što želite i da za to dobivate pristojnu plaću?

Izrazito mala...

Kolika je vjerojatnost da u Hrvatskoj radite ono što želite, da za to dobivate pristojnu plaću i mogućnost napredovanja?

Jednaka dobitku na lotu? (otprilike)

Mislim da bi u ovo predizborno vrijeme trebalo ovu anketicu poslati našim vrlim glavešinama, i čuti njihove odgovore..

Dam se kladiti sa izrazito velikim koeficijentom , da bi njihovi odgovori bili mnooogo drugačiji od mojih..no, ja sam samo pomalo pesimističan mojBloger koji se probudio iz jednogodišnjeg sna...pa, što uopće ja znam...

Gdje to piše da ja imam pravo na posao koji se plaća?

Gdje to piše da ja imam pravo na vlastiti stan ili čak nedajbože kuću?

To što čovjek to podrazumijeva, pod svojim pravima, ne znači da će mu se to zaista ostvariti, ili da će mu se uopće pružiti prilika da to ostvari...

I sad razmišljam što sam ja to dobio od Hrvatske, da ostanem ovdje, radim za crkotinu od plaće, posao koji traje 24h dnevno, sa nemogućnosti napretka, a sve to kao fakultetski obrazovana osoba?

Koji je to faktor koji me veže za Hrvatsku?

Vlatka Pokos i onaj njezin prdonja čijeg se imena ne mogu sjetiti?

Premijer koji citira doskočice u stilu "recimo bobu bob, a popu pop!?!?!"

Predsjednik koji ne zna uopće sa kojim državama smo bili u ratu a on im je bio na čelu u to vrijeme?

Svećenik koji homoseksualizam objašnjava pomoću vijaka i matica?

Dinamo koji nije pobijedio u važnoj utakmici od kad mu je predsjednik bio mladić?

…

Nema razloga za ostanak ovdje…u ovom sranju od države koja potiče natalitet tako da trudnice dobivaju otkaz, države koja se Vukovara i Knina sjeti jednom godišnje, države u kojoj je polako postala sramota biti pošten i marljiv, države u kojoj moraš imati kuću da bi gradio drugu..

Jeste li se ikad pitali iskreno što ste danas napravili?

Jeste li svjesni da se danas nikada više neće vratiti…ni jedna sekunda života se neće vratiti…znam, to zvuči izrazito glupo, i svi to znamo, ali stanite malo…zamislite se malo…shvatite da ako ste danas propustili šetnju u prirodi nikada ju više nećete moći ponoviti…bez obzira što možete ići u šetnju svaki dan, propuštenu ne možete nadoknaditi…

Zašto bi onda ostao ovdje i gubio dane, ma i minute u ovoj baruštini?

E, pa zato jer jedva čekam da vidim tko će pobijediti u Big Brotheru, hoće li SDP pobijediti HDZ, i hoće li se ikad saznati zašto su se maloljetnici vozili helikopterom u požar koji nije prijetio nikome?

A svi vi koji mislite da živite u ovoj državi zbog drugih ciljeva, varate se…

Prelistajte novine…i shvatite da osim ovih, postoje još eventualno dva do tri problema u lijepoj našoj…sve je ostalo bajno…

Nedavno sam boravio u Poljskoj…u Krakowu, išao sam posjetiti dragu koja je gore odrađivala specijalizaciju..Pa, pošto je cijeli mjesec bila gore, reko da ja malo vidim kaj ona to gore radi..i gdje to živi..

E, pa ovako…ako niste bili u Krakowu, idite odmah…ako ste bili, idite ponovno, ja znam da ja najvjerojatnije hoću…Grad je prekrasan…divan….prepun je palača, katedrala i starih zgrada Jagiellonianskog Sveučilišta…no, o tome obećajem detaljnije uskoro…sad bih se želio ipak posvetiti jednom mjestašcu, 60-ak kilometara od Krakova koje Poljaci nazivaju Oswiecim…

Ako izgovorite naglas ovo ime, zazvučat će poznato..A, ako vam pak kažem njemačko ime za to mjesto..

Auschwitz, sve vam je jasno…htio bih danas ipak posvetiti ovaj post tom mjestu koje svoju slavu može zahvaliti samo bolesti i nastranosti ljudskog uma…

Pogooglao sam za starijim, originalnim slikama, baš iz ovog logora, da vidite kako je to izgledalo nekad, a kasnije ćete onda vidjeti kako izgleda danas.Jer, jednostavno riječi ne mogu opisati ono što se tamo vidi..

 (iskrcaj zatvorenika- kliknite da povećate slike)

No, ja ću vam ipak pokušati ispričati nešto o tom posebnom logoru…Dakle, krenimo redom…

ulaz u logor sa porukom zatvorenicima

Auschwitz je postao logorom 27. svibnja 1940., prema zapovjedi Heinricha Himmlera. Prvih nekoliko godina, ovdje su dopremani većinom poljaci, koji su služili izričito kao radna snaga..naravno, svaki neposluh, ili «krivi korak» kažnjavan je batinama, mučenjem, ili jednostavno, smrću. Međutim, ubrzo su uvidjeli da im taj jedan logor nikako neće biti dostatan, pa su otvorili mnogo veći, i po uvjetima suroviji Auschwitz II - Birkenau. Nakon njega, otvoren je još jedan Auschwitz II – Monowitz, te 40-ak manjih logora u okolici. Zašto je baš tamo otvoren takav veliki logor? Pa, prema tvrdnjama vodiča, zato jer je baš tu bilo jedno od najvećih sjecišta pruga, i ovamo si mogao dopremiti zatvorenike iz gotovo svih dijelova Europe, a također ih i otpremiti gdje je bilo potrebno. Nakon Poljaka, slijedili su ruski ratni zarobljenici, Romi, i Židovi. Masovne deportacije Židova počele su 1942. kad stupa na snagu odluka o «konačnom rješenju židovskog pitanja».

Nikada se neće saznati konačan broj žrtava ovog logora, zbog nekoliko situacija, naime na početku svaki je zatvorenik koji je došao u logor bio fotografiran, i identificiran, no, od te su prakse morali ubrzo odustati jer je odjednom bilo preskupo slikati svakog zatvorenika, a i nije imalo neke svrhe..naime, nakon nekoliko tjedana, svi su zatvorenici izgledali gotovo isto..pa se počelo sa primjenom tetoviranja na podlakticu. Svaki je zatvorenik morao jasno i glasno naučiti izgovarati svoj broj na njemačkom, u suprotnome, bio je kažnjavan.

(u vrećama je kosa žena od koje su radili podstave za odore, deke i sl, smještaj zatvorenika- najslabiji dolje, zatvorenici ispred barake, žena iz Birkenaua)

No, da krenemo s dolaskom zatvorenika. Po ukrcaju u stočne vagone (u kojem je bilo smješteno do 100 - tinjak ljudi), vrata su se od vagona zavarivala. Zatvorenici su imali kantu u kutu..služila je za obavljanje nužde. Putovanje je trajalo nekoliko dana, do nekoliko tjedana, ovisno o tome odakle ste krenuli, cijelim putem, voda i hrana bili su nedostupni. Po dolasku tih ljudi u Auschwitz, razdvojili bi ih na muškarce i žene i djecu. Svi su morali proći medicinski pregled, koji se je sastojao od letimičnog pogleda SS-ovog liječnika, koji je pomakom ruke lijevo ili desno odredio, jeste li ili niste radno sposobni. Nakon odluke, uslijedilo je objašnjavanje, koje je obavljao najčešće stariji zatvorenik na vašem jeziku. Znači, sada ćete polako krenuti prema tuševima, na pranje i dezinfekciju (u ono vrijeme, dezinfekcija je bila sasvim uobičajena stvar kod prelaska iz zemlje u zemlju), kada su došli u svlačionice, rečeno im je da skinu svu odjeću, na određenom broju koji svakako trebaju zapamtiti, da lakše pronađu kasnije svoje stvari, i da, nikako nemojte zaboraviti vezati cipele jednu za drugu..da se slučajno ne izgubi koja…nakon toga, ušli bi u veliku prostoriju sa tuševima, a svaki 3,4 bi dobio u ruke komad sapuna. Daljnja im je sudbina poznata..tj. nepoznata. Zna se također da su leševe skupljali tzv. Zonderkomandosi koji su bili stariji zatvorenici, naime, nakon djelovanja Ziklona B kojim su gušili zatvorenike, nisu u komore ulazili SS-ovi vojnici, već samo zatvorenici, koji su te leševe dizalima na električni pogon dizali do peći.

(opis nepotreban)

Ako ste pak bili radno sposobni, postupak je bio potpuno isti, samo što ste onda dočekali vodu iz tuševa, a ne Ziklon B iz ventilacijskih otvora. Muškarci koji su boravili u Auschwitzu I mogli su preživjeti u prosjeku 3-6 mjeseci, dok se to za žene u Birkenau nikako ne bi moglo tvrditi, naime, žene koje nisu imale male djece, a bile su dovoljno snažne, odlazile su u već spomenuti Birkenau. Radile su kao i muškarci 11 sati dnevno, samo što u Birkenau nije bilo pitke vode, pa su žene umirale već nakon desetak dana.

               (odvlačenje leševa, pregled liječnika kod oslobođenja, krematorij)

Djeca su bivala odmah odvođena u krematorije, samo ako su kojim slučajem bili blizanci, onda bi dospjeli u ruke ozloglašenog dr. Josefa Mengelea, koji je provodio genetske pokuse na djeci..pokušavao im je promijeniti boju očiju, otkrivao brze metode sterilizacije, i sl. Blizance je trebao zato jer su genetski isti, pa je jedan uvijek bio kontrolni uzorak. Ubrizgavao im je u krv formaldehid, benzin i sl. kemijske spojeve. Mislim da si ne mogu ni zamisliti što su sve ta djeca proživljavala.

(djeca, na trećoj slici u sredini stoji djevojčica od 13 godina, da, ova koja izgleda kao da ima najmanje 60-ak)

U Birkenau je odjednom moglo boraviti 150 000 zatvorenika, a imali su 30 minuta za wc ujutro, i malo više uvečer. Samo su 3 barake sadržavale sanitarne čvorove. Ako ste noću željeli na wc, niste smjeli napustiti baraku, a, većina je ljudi tamo zbog močvarne vode obolijevala od različitih crijevnih infekcija koje su za posljedicu imale proljev. Kreveti su bili na kat, širine ležajeva 80 cm, na njemu je ležalo 3-5 zatvorenika. Najgora su bila mjesta na dnu.

            jedna od baraka s wc-om

U Auschwitzu je boravilo oko 6 500 hrvatskih Židova, preživjelo ih je nekoliko desetaka. Uglavnom, se smatra da je u Auschwitzu život izgubilo oko 1 500 000 ljudi, pobjeglo ih je 667, za 140 se zna da su se spasili, 270 ih je vraćeno, a za ostale je sudbina nepoznata (bježali su većinom ljudi koji su bili van logora na radu, iz logora nitko).

    (kanal u nastanku, kanal danas)

Ono meni najgore na kraju…ljudi nisu mogli do ubacivanja konzervi sa Ziklonom B uopće posumnjati gdje idu, jer su «pedantni» Nijemci sve u dlaku isplanirali, čak su imali i nogometna igrališta i bazene ispred baraka, tako da su ljudi zaista mislili da su došli na neko «lijepo» mjesto, a iza kolona ljudi koji su odlazili u krematorije išlo je vozilo sa oznakama crvenog križa, samo što u njemu nije bilo nekih lijekova već Ziklon B.

Auschwitz je oslobodila Crvena armija 27.1. 1945, gdje je zatekla mislim, oko 7 000 zatvorenika, no i većina je njih umrla zbog prevelike iscrpljenosti, i pružanja krive medicinske pomoći.

Na samom kraju najmorbidnije…Zapovjednik logora Rudolph Hess cijelo je vrijeme živio sa ženom i petero djece jedva 30 metara od prvog krematorija. Uhvaćen je 1947. u Njemačkoj i osuđen je od strane poljskog naroda na smrt vješanjem što je obavljeno u samom logoru.

            Vješalo Rudolpha Hessa

Tko je pročitao do kraja, želio bih još samo istaknuti, ovo je bio samo jedan logor, a u Poljskoj je tijekom II svjetskog rata bilo sedam koncentracijskih logora u kojima je bilo zatočeno 7,5 milijuna osoba. Gotovo 6,7 milijuna ljudi izgubilo je živote u tim logorima: veliki dio ubijen je u plinskim komorama, zatočenici su umirali od iscrpljenosti, gladi, bolesti, teškog rada i mučenja.

Smatrajte ovaj moj post malenom posvetom njihovoj muci i patnji.

Svaki se pravi zagorec veseli kraju rujna i listopadu…jer, za njega onda počinju najvažniji obredi u cijeloj godini..prvo, poberu se šljive i ostalo voće od kojega se da ispeći kakva takva rakija..kad je rakija taman za piti (kad malo odstoji) onda se kreće u ispunjenje dugo očekivanog plana..naime, napada se svaki trs na svojoj zemlji, a i bližoj okolici (oprostite susedi, ali bilo je još mesta u bednju), te se bere grožđe, sve dok nisu sve posude pune… nakon berbe, dolazi obred trganja koruze, (koji se isprepliće pečenjem kestenja i ispijanjem mladog mošta), da bi se sve završilo inicijacijom mošta u više društvo,  koje se ponosno od 11.11. naziva vinom… 

No, mi ćemo se danas pozabaviti berbom…

(za veću sliku kliknite lijevom tipkom miša na željenu)

Za berbu se u pravilu priprema nekoliko tjedana unaprijed, jer ipak je to jedan od najvažnijih datuma u životu svakog zagorca… Naravno osim svih drvenih, plastičnih i inox potrepština treba se organizirati i berače( po mogućnosti djevojke-slobodne, u dobi od 19-30 godina), te nosače brenti (po mogućnosti momke koji 3 puta tjedno treniraju ultimate fight)..Pošto smo mi imali samo ovu drugu kategoriju, morali su samo oni poslužiti za sve…

Naravno, za toliko ljudi treba naravno žrtvovati nekoliko komada pernate divljači koja se slučajno nađe blizu kleti, a uz pernatu divljač ponekad se turobne stvarnosti ovog okrutnog svijeta oslobodi i poneko malo krupnije dlakavo šumsko biće…Ali, sve je to za viši cilj… Jer, nemojmo zaboraviti da berba najčešće traje satima, ponekad i danima, a svaka će žrtvovana i oslobođena pernata (dlakava) divljač poslužiti oporavku umornih berača i nosača brenti.

..

Kada se to sve pripremi, onda se polako kreće u berbu… Svaki pravi gazda očekuje od berača da cijelo vrijeme berbe fućkaju, ili pričaju, tako da se slučajno ne pojede koji grozd, jer kod nas u zagorju, svaki je grozd litra vina.. No, najčešće to pričanje i pjevanje preraste u polaganu, ali smjelu pjesmu koja se razvija cijelo vrijeme berbe, da bi kulminirala nakon večere…u kleti nakon berbe

Mike i kubura

Duna i kubura

deda u akciji 1deda u akciji 2deda u akciji 3

Naravno, kako cijela berba ima svoj unaprijed određen tijek i tok, tako se zna da se na kraju svake berbe odlazi u klet, u vitrinu i skida se kubura sa stalka…pucanjem iz kubura označava se kraj berbe i početak noćnog čuvanja mošta…naravno uz onu prije spomenutu pjesmu koja sada već glasno odzvanja podrumom i ostalim prostorijama kleti, a uz mastan brk od oslobođene divljači koje je svojevoljno pristala biti okrjepa mladim  i veselim beračima i brentarima…

Živjeli!

Bas shvatih kako je proslo podosta vremena, odkad sam zadnji puta kuckao po tipkovnici sa namjerom da svoje ideje, zelje i u vecini slucajeva neke skrivene misli podijelim sa anonimnim svijetom mojblog planete. Pa ovako…ako se tko i sjeca, vodio sam privatni mali rat sa lokalnim mocnikom, koji terorizira cijelo naselje betonarom za koju nema dozvolu, i koja se nalazi na samom rubu (doslovno, jer se radi o 20m udaljenosti ploce koja oznacava pocetak Parka) Parka prirode Medvednica…Hmmm, posto je taj mocnik, i dalje mocnik, moja malenkost je samo osjetila kako je ovaj svijet hladan i neosjecajan za bilo kakve izljeve ljubavi prema prirodi ili pravdi…naime, kontaktirao sam sve dnevne novine u hrvata..Neki su bili cak i ljubazni pa da kazu, da ce doci…naravno, nitko nije dosao..ali je svima jako zao da se unistava Park..uglavnom, od kada sam zadnji puta pisao stvar je otisla malo dalje…naime, sada vise nemozete pored betonare ni u setnju sa psom recimo, jer mocnik ima 3 njemacka ovcara koji kao slucajno setaju potpuno slobodni oko ograde betonare, tako da se nemalo iznenadite kad slucajno prolazite pjesice tuda…

No, pustimo taj moj mali rat…

Eto, vidim, Nem se javila…ja sam naravno kao i uvijek zakasnio tjednima da to vidim, ali vazna je namjera… Otvorila se hrpa dobrih blogova…ljudi dobivaju pare za svoje pisanje..uglavnom, pocela je nova sezona dosadnih jesenjih kisa, pa je ocito da cemo se cesce susretati..jer sto pametno mozes raditi u zatvorenom prostoru, ako ne hodati bespucima najljepse i sve gusce naseljene mojblog planete…

Nasvidenje..